|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opasno po mozak. Dvije plavuse u krvnom srodstvu odlucise udruziti svoje snage kako bi ozivjele ovaj blog. Za indikacije i mjere opreza obratite se najblizem psihijatru. Svaka slicnost sa stvarnim ljudima i dogadjajima je slucajna, i mi ne snosimo posljedice za moguce povrede osjecaja.
cita ove pizdarije
Ovoliko ljudi je bilo ovdje od 31.5.2008
Samo da vam kazem u pocetku odma prije nego sta pocnen iako san vec pocela ali nema veze, sve je to to, ljudi smo nismo kastelani kuzimo se i tako to... ugl...
SIPTARI SU ZAKON™
Dakle... nakon ove svecane izjave, moran zapocet jednu pricu... ta prica izrodila se u mojoj glavi nedugo nakon sta san vidila jednu osobu imena nebitnog (mislin ono ka nije ocito da je to ime agim, pise u naslovu... ajme sad san samu sebe zajebala.... a bas san plava... ma ugl)... I dugo san je drzala u sebi ali nedavni dogadjaji koji u biti nemaju nikakve veze ni sa maramon ni sa agimon (opet san samu sebe zajebala... bah...) su me natirali da to sve ispljunen na ovu stranicu blogovskog servera.... pa da zapocnemo
U pocetku bijase tvornica tekstila Varteks. Kao sto znaju svi koji vole lijepu nasu, ona se nalazi u Varazdinu. Tu pocinje nasa prica. U toj tvornici izradjuju se, dakako, odjevni predmeti. Medu njima i okologlavno pomagalo zvano marama, veoma popularno kod ljudi đira hip hop, rep, brejk i te šeme. Izradjivahu se one na gomile. A u toj gomili marama izdvajala se jedna koja je imala zivotni cilj jos od svog prvog konca - biti Agimova marama. Ta marama bijase vrlo liijep primjerak svoje vrste Maramus Varteksus Mejdus In Kroatius. I bijase ponosna na svoje uzorke, na nacin na koji se svijetlost odbijala od njene povrsine i u ljudskom oku joj davala zarku crvenu boju. I raspitivase se ona tako o Agimu, te tako saznase da mora putovati u velegrad zvan Velika Gorica. Ali tu se desise zajeb. Nju bijahu planirali staviti u kutiju koja putovase za Prgomet. No ona to ne mogase dopustiti. Uprise sve svoje snage i zasjase svojim najljepsim sjajem te tako zaslijepise poslovodju koji rekose da je steta velika da tako lijepa marama putuje u takvu pripizdinu, te je premjestise tocno u kutiju za Veliku Goricu. Marama bijase ponosna. I putovase ona tako dan i noc iz Varteksa u kutiju, pa u kamion, pa iz kamiona u skladiste, pa iz skladista napokon na stand. I sada samo bijase pitanje vremena kad ce naici njen sudjeni. Oko nje stavise mnogo drugih lijepih marama vrste Maramus Ajčikauaajucaatus Mejdus In Čajna. Bijaše ju strah jer se morase najtecati sa njima. I ona tako cekase i cekase i cekase.... Padose ona u depresiju... Svako jutro se budise sa nadom, ali nada umirase uvijek negdje oko 14: 53. Nakon te zlokobne ure, ona tugovase redovito. I kad naposlijetku izgubise sve nade, desise se 2. otvoreni kup Hrvatske u street danceovima 25.-26. 3. 2008. Sada je naravno trebalo obnoviti garderobu, pokazati se pred drugim klubovima, trebalo je biti prava kmica sa mocnom maramom. Te je naravno trebalo otici do placa. Tamo je obicno najjeftinije. Kasnije se etiketa izreze i kazes da si je uzeu u Urban Republicu. To uvijek pali buduci da tvoj plakat visi tamo. I marama tako cekase sa nestrpljenjem, nada joj se probudise ponovo. I jedno jutro sve nade joj se obistinise. Ugledase ga, i bijase on jos lijepsi i nizi nego sto ga zamisljase. Ubacise ona u 5 brzinu te zasjase svojim punim sjajem. No nazalost, to isto ucinise kučke iz Čajne. Agim priđoše standu. Iza njega majka ga dozivase. "Gimi! Gimiii!!! Daj pojedi nesto, Gimi!!!"
On joj odvratise na to: "Mjesana, jesam ti reko, MJESANA!!!" te se posvetise maramama. Gledase on, pipase, mirisase. Te napokon dodjose do The Marame. Kad ju dotakose, konci joj popucase, sare se raspadose a boje se rastavise na sve boje spektra od velikog uzbudjenja. No nazalost, to odbise gospara Agima. Te on na kraju uzese neku kučku mejd in čajna.
The Marama padose u veliku depresiju. Stalno joj se u glavi vrtise stihovi: Sto ce mi tkanina sto ne pokriva, konci sto ne vire, oci koje vide drugu na tvojoj glavi, sare bez uzorka, boja bez spektra... Sta ce meni zivot kad nisam tvoja....
Te ona tako odlucise da okonca zivot. Padose ona namjerno sa standa, te pustise da je vjetar otpuse do kanalizacijskog odvoda... A putem ona sarama ispisase na sebi: "Da sam Agimova marama!". Padose u kanalizaciju, te tako umrijese nesretno.
Za dva dana Agim se vratise, trazeci onu lijepu maramu made in Kroacija iz Varteksa. No rekose mu samo da nestadose ona bez traga. On tuzno krenuse kuci, tiho sapcuci: "Da je to bila moja marama!"
zakljucak price: ZIVOT JE SRANJE xD
Naslov govori mnogo, otkriva cijeli dubokoumni sadrzaj ovog posta. Prvo sam vam duzna objasnit zasto uopce, pobogu, pisem o tome. Sve je zapocelo prije 10min kada sam na msn-u cvilila da zelim pisat o necem. Tada mi je Frendica rekla o cemu da pisem, a razgovor je tekao...Pa, ovako (napominjem da mi znamo vise Hrvoja s gitarama 
) :
Kontakt Valerija kaže (21:52):
sa sam...?
Kontakt Valerija kaže (21:52):
reci nastavak
Kontakt Xidi xD kaže (21:52):
sa sam? xD
Kontakt Valerija kaže (21:52):
d*
Kontakt Valerija kaže (21:52):
*rolleyes*
Kontakt Xidi xD kaže (21:53):
sad sam? O.o
Kontakt Xidi xD kaže (21:53):
ovaj
Kontakt Xidi xD kaže (21:53):
ne znam
Kontakt Valerija kaže (21:53):
da sam* XD
Kontakt Xidi xD kaže (21:53):
aha...LOL..hm
Kontakt Xidi xD kaže (21:53):
gitara xD
Kontakt Valerija kaže (21:53):
LOL!
Kontakt Valerija kaže (21:53):
cija? XD
Kontakt Xidi xD kaže (21:53):
LOOL
Kontakt Xidi xD kaže (21:54):
Hrvojeva hahahaha
Kontakt Valerija kaže (21:54):
od kojeg Hrvoja? XD
Kontakt Xidi xD kaže (21:54):
biraj hahahaha
Kontakt Valerija kaže (21:54):
ne, ne...nema....moras ti rec
Kontakt Xidi xD kaže (21:54):
ti znas kojeg ja hocu, al nek ti bude...Rvo
Kontakt Valerija kaže (21:55):
daj ajdeee...HAHAHA!...da sam Hrvojeva gitara! rofl rofl rofl
Kontakt Xidi xD kaže (21:55):
pisi pisi pisi
Kontakt Valerija kaže (21:55):
no way! haha
Kontakt Xidi xD kaže (21:56):
DAAA!...pliiiiz *okrecem velikim ocima u obliku tanjura u smjeru kazaljke na sat*
Kontakt Xidi xD kaže (22:15):
Slazem se s tim da moje rijeci iz ovog razgovora objavis na blogu. ©
(da ne bi slucajno poslije bilo nismo htjeli, nismo znali... )
I tako smo sada ovdje, s ovom temom. I postavlja se kljucno pitanje. Kako je to biti Hrvojeva gitara? 
Shvatila sam da bi svaki pokusaj stupanja u kontakt sa doticnom Gitarom, prosao bez uspjeha. Kljucan je razlog udaljenost, pa vas upozoravam da je sve ovo sto cu ja sada napisat samo plod moje maste i nema veze sa stvarnim dogadajima! Ako pomislite da ima veze, onda je to skoro sasvim slucajno! No hard feelings.
Da sam Gitara. I to jos Hrvojeva
Zamislimo da sam lijepa, crna, elektricna Gitara. Vjerojatno bi imala i ime. Nesto onako ludo, opiceno, ekstravagantno i nadasve nenadmasivo! Mozda bih se zvala Muza ili tome nesto slicno. Ne bi mi smetalo. Zaista. Muze su tako i onako bile kul trebice povezane sa glazbom. Time bih si osigurala proboj medu visoke Olimpijeske krugove, dok bi moj Gazda po meni svirao nezaboravne taktove neke lude pjesme. 'Burn in Hell' bi bila sasvim ok.
Zamislite Heru kako proklinje Mnemnosinu jer je Zeusu rodila te Muze, prema kojima sam ja dobila ime i pomazem Gazdi da tako prokleto dobro svira! Zeusa to ne bi ni najmanje diralo. On bi oponasao Gazdu te bi svoje bozanske pramenove zabacivao naprijed-natrag. Kasnije ce mu Gazda objasnit da se to zapravo zove benganje. Zeusovom odusevljenju ne bi bilo kraja te bi ga preklinjao Gazdu da ostane i uvelicava njihove bludne gozbe.
Gazda je uzoran i pristojan mladic, pa bi to odbio s gnusanjem.
Mi bismo bili sasvim ok par. Tjerali bismo ljude da plesu kako mi sviramo! Nije li to divna ideja?!
Naravno, kasnije bi Gazda postao slavni rock/metal/votever svirac, a natapirane trebice bi se bacale pred njega i molile ga autogram. Vikale bi iz sveg glasa: ''Ozeni me!'' ''Uzmi me!''. Ne znam kako bi on reagirao. Bi li vikao ''Votafak?'' sa zacudenim izrazom lica ili uzimao svaku odreda, zaista ne bih znala. Ali tko ce razumjet te muske. Tako i onako, ja sam samo Gitara.
Ali bila bih sigurna u jedno. Ne bi prestajao dirati moje zice, koje pod njegovim prstima znaju otpjevati savrsene tonove. Bila bih potpuno nemocna, bez trunke opiranja bih se predala njegovim prstima. Prelazili bi preko moje glave, polako bi se spustili na vrat. Jos sporije bi prelazili tijelom. Polje. Prag. Dijelovi za...mmm...ugadanje. Konjic i svi smo u Sedlu.
Jedino se bojim svog zavrsetka. Bih li zavrsila potpuno smrskano jer je Gazda u naletu bijesa/nemira/cegalivec lupio samnom o tlo? Tada bi mi pred ocima sjevali flešbekovi nasih pocetaka.
Ja u njegovim rukama dok mu oci bljeste od uzbudenja jer me napokon ima, jer me dobio, svoju, oh, novu gitaru Moja radost jer sam napokon tu, u njegovim rukama, spremna da radim sve sto on zeli od mene, da mu ugadam. Njegovi prsti prelaze svuda po meni, od odusevljenja stvaram takve opako dobre tonove. Postajemo slavni, Gazda i Muza par koji je i Zeus pozelio, a Hera proklela.
Da li bi bilo lijepo biti Hrvojeva gitara?
© Ova prica zasticena je autorskim pravima i svako koristenje teksta bez autoricina znanja je kaznjivo!
Veliko hvala i Heleni na pomoci u vezi ideje i nabrajanja glavnih dijelova gitare.
Post by: Tempting Lemon
Ovo je, dakle, jubilarni prvi post dviju plavusa koje su otvorile ovaj blog. Mi smo inace u krvnom srodstvu, tj 2. rodice smo. Valerija je iz Zagreba, a Doris iz Trogira. Vidjamo se jedan-dva puta godisnje preko ljeta, kad svoje dragocjeno virjeme ubijamo na otoku Pagu, u vjerojatno najvecoj pripizdini na otoku, tj u Kolanu. Toplo preporucamo da nikad, ali NIKAD ne posjetite to mjesto. I dobro da sad ne idemo u detalje, lijepo vam sve pise u boxu o nama, valjda znate citat, pa se snadjite. Inace imamo i svaka svoj blog, linkovi su vam takodjer u boxu.
Posto se obje na tim blogovima ispusemo i kazemo sta nam smeta, ovaj blog ce biti nasa mala oaza mira i srece. Ndaa...
Ovdje cemo pisati postove koji mozda nece i imati veze sa pameti. Mislim, bar vama. Nama ce biti savrseno logicni.
Nemojte se preplasiti ako bas na ovom blogu procitate postove koji ce vas natjerati da placete od smjeha i zapitate se od kuda nam tolika inspiracija za pisanjem takvih stvari.
Jednostavno smo takve. Neponovljive i nenadmasive. Nas dvije skupa. 
